Odma "šutneš" tog Behringera i kupiš sebi pristojno modeling pojačalce sa efektićima, recimo VOX valvetronix-a (15-30 vatni po oglasima idu za 100-150€). I onda počneš da štediš

I za jedno godinu-dvije kupiš sebi pristojnog lampaša. I onda ponovo nastaviš sa štednjom, pa kupiš Fendera, pa štediš, pa kupiš nešto sa flojdom, e sad već mogu i neke pedalice, pa štediš, pa onda prodaš i voksića i lampaša i još rasprodaš sve gitare i kupiš ...
U ovoj tački bi već trebao da si isprofilisao svoj i muzički i svirački ukus i stil, i tek tada kupiš gitaru od koje se nećeš rastajati do kraja života i naravno pojačalo koje odgovara tvom stilu svirke.
Takođe, u ovoj tački već imaš ženu, dvoje-troje djece, radiš od 9-17, vraćaš tri kredita + stambeni i sa čežnjom gledaš u gitaru koju ne stižeš uzeti u ruke. Ipak, svakog mjeseca stićićeš jedan dan da otvoriš kofer, da sjetno uzdahneš, pomiluješ prekrasni instrument, odsviraš par već poluzaboravljenih pjesama. Dušu će ti ispuniti toplina, nakratko opet ćeš biti klinac, zaboravićeš sve brige i bar na trenutak biti sretan i slobodan. Dok budeš vraćao gitaru u kofer ponovo će ti se činiti da život ima smisla i ta gadna i opaka smrt nikada neće biti dalja.