Post
by Kristijan » 27 Dec 2011, 08:04
Ne znam šta ti je bio cilj svih ovih godina. Da praviš svoju muziku, ili da živiš od muzike? Nisam iz tvog komentara najbolje skapirao, deluje mi da se klackaš između jednog i drugog.
To može da bude nezgodno. Kao prvo, ako si godinama u toj priči, a nisi omirisao velike pare, i mogli su da te istisnu lako, znači da nisi debelokožac. Drugim rečima, nemaš šta da tražiš u ligi laktaroša. I odmah da ti kažem, nemoj da misliš da je kod nas posebno loše po tom pitanju, promil ljudi stvarno uspe i tamo gde ne caruje Ceca. Prosečan gitaroš će i negde preko da kupi mrve koje padnu sa trpeze neke Gage i Šakire, ili možda Doli Parton. I baš zato što je utakmica svuda nezgodna, i biju po cevanicama bez milosti, ne vredi da se adaptiraš na kašičicu, nema ono držim nogu u vratima da mogu da onjušim i taj drugačiji vazduh, a i da se brzo vratim nazad ako mi nešto zasmrdi. Jureći šta će da upali lako na kraju možeš da popustiš, i da kažeš: "Ma koji tuks, ima bre da napišem nešto za Karleušu, pa i ja da vidim nekog 'leba od muzike!" Ali kako nisi debelokožac, nećeš ni tu da prođeš, jer su skupe ulaznice već podeljene, pa posle samo ima da se osećaš još gore. Znam neke ljude koji su nekako slično prošli.
Ako si iz te gitarske priče u najširem smislu, jedino prolazi autentičnost. Tu je uvek ogoljena forma, nema tu mudrolije, sve je to u muzičkom smislu ispričano i ispevano i odsvirano mnogo puta. Zato se tu strašno lako pozna poziranje. I to neće niko da proguta. Cice se masovno lože na gitaroše u regionima gde se bolje živi, tako da ne vredi da računaš na taj faktor ovde. Nema ti druge nego da se držiš autentičnosti onako jako, jako uporno. Cenim da je daleko bolja satisfakcija imati mali krug okorelih fanova kad radiš šta ti leži, nego imati sezonsku publiku radeći nešto što ti ne prija.
Najkonkretnije kod ovog projekta imaš problem pre svega sa imenom. Mislim, ti prozivaš tvoju potencijalnu publiku s tom šećernom vodicom. OK, nije ti osobito draga ovakva svirka, radiš to ne bi li se uzela neka para, ne bi li se progurao u javnost, ali ako si već progutao knedlu i zaplovio u te vode, onda batali cinizam. Ljudi koji vole ovaj zvuk ne vole mudrijašenje, i to može da ima jako loš efekat.
Drugo, mislim da je insistiranje na gitari ovde napravilo da pesma zvuči kao iz osamdesetih, kao da Sergej Ćetković sarađuje sa sweet metal bendom. To ti je ono - noga u vratima. Nećeš tako da knjižiš pozitivna brojanja kod gitaroša, a vala nećeš ni previše cura da zainteresuješ.
Refren ti nije kulminacija pesme, a trebalo bi da bude. Vokal u tom refrenu treba da iscedi svoje krajnje mogućnosti, a to se ne desi. Aranžmanski takođe može da se obogati, ali ne sa još gitara, ima toliko toga što može zvuk da učini "debljim" i atraktivnijim. Ovakav refren treba da imaš samo na samom kraju pesme. A prvi refren - to za ovaj zvuk i ovakvu publiku mora da bude zvučni ekvivalent ovom prizoru: otvara se kupola, kroz otvor se na sajlama spušta platforma sa simfonijskim orkestrom, u parteru neke ritmičke gimnastičarke izvode živahnu koreografiju držeći upaljene prskalice u rukama, okolo neki žongleri i plesačica sa pitonom, a ti na kran-platformi "lebdiš" iznad publike koja je u delirijumu. Karikiram malo, ali to je tu negde...
Da napomenem nešto, da slučajno ne stekneš pogrešan utisak - uopšte ne smatram da je bavljenje vrlo popularnom formom samo po sebi loše, i cenim da je kompletna muzička scena dosta nalik organizmu, i da žanrovska razgranatost scene treba da postoji. Prosto imam utisak da ti ovo radiš sa suviše pomešanim osećanjima, i da je nekako sve to nategnuto zbog toga.
Ovo je muzak, a ne deluje mi da si zaista želeo da se time baviš. Zato sam pisao ovoliko opširno. Vidim da si uporan i svakako ti želim da uspeš, ali nisam siguran da je ovo pravi put.