1. Mnogo ste mi drago društvo
2. Ovaj forum mi jako lepo pomaže da sačuvam strpljenje u vremenu dok merkam da kupim stratocastera nekog.
3. Drago mi je da ima razboritih ljudi koji vole da khenjaju baš kao i ja, te se iz tog razloga..osećam..
eto, I've said it,a sad, da vidimo..tekst, mjuzik..novo, staro..mislim, ima tu raznog sranja i ništa nije crno belo (osim pande, kako neko lepo primeti..)
To Sivo je dakle ono što nas zanima.
Nekada je jače naglašeno i vuče ka tonovima, a nekada slabije i vuče ka tekstu.
Zavisi od vremena, okolnosti..
Kada je društvena svest..(did I say "društvena svest"?).. na tom nivou, da je potrebno dići glas (na primer) i kada postoji vapaj da se čuje glas od mudrijeh glavah, od ljudi od ugleda, pa se taj vapaj odnosi i na umetnike, kreativce isl..onda mu nekako dođe neumesno, da se npr za vreme rata u Vijetnamu odcigulja nekakva elegija na majkata zemlja, a da se ne zaurla nešto u fazonu Give peace a chance, bre!
Opet, tu je muzika (šta god da sve pod njom da nazovemo) u SLUŽBI društvene svesti.
Ali, čim si u nečijoj službi, ti si sluga. A čim si sluga, nisi slobodan.
Ako ti sedneš sa gitarom u rukama, papirom i olovkom i kreneš da pišeš (recimo iz C dura) nešto u fazonu " Every time you kiss me I’m still not certain that you love me.." i završiš pesmu u tom fazonu.
Pa sledećeg dana kreneš drugu pesmu " Please allow me to introduce myself I'm a man of wealth and taste.." i uskoro, imaš desetak pesama koje treba da prodaš jer živiš od toga i tamo neki lik ti kaže "ovo ide..ovo ide..ovo nećemo..ovo može..napiši još par na ovu temu, ovo se sad traži.." itd itd..
Dakle, celo to ulagivanje publici, društvu i njegovoj svesti, pre liči na prostituciju nego na bilo šta drugo.
A ti moraš da recimo neku svoju politički afirmativnu pesmu otpevaš sa istim uverljivim žarom i energijom jedno šest iljada puta. I da svaki put izgleda kako zaista veruješ u to.
Iako su te politčke prilike recimo prošle i pesma je sada manje više passé.
"Mama, take this badge off of me I can't use it anymore.."..

Sećam se generacija morona koji su sedeli po žurkama dok neki dečko sa gitarom drlja tri akorda, a oni svi uz njega njakali njak njak njak on hevnsdoo..r. Samo zato što je to eto bila hit pesma.
Da li je neko osetio ličnu povezanost sa tom pesmom? Sa pištoljima? Sa značkom? Sa "I can't shoot them anymore. " ?
Sa čim se ta generacija povezivala? Pa praktično..ni sa čim. Ali eto, pevušilo se, da nije tišina, da se nešto peva..a da to nisu narodnjaci.
(i samo neka mi neko ne kaže kako je Dilan lepo pevao i kako ima lep glas. Na to vadim nož i koljem, da se razumemo)
Dakle, ono što tražimo je muzika koja ne spekuliše, koja se ne ulaguje, koja je iskrena, koja dolazi iz Tebe, iz tvoje potrebe da se IZRAZIŠ, a ne iz tvoje potrebe da zaradiš (ili da budeš slavan, ili da povališ sto riba isl)
Oduvek je kroz istoriju bilo likova koji nešto, uz neki instrument pevaju. To su trubaduri. Zabavljači, telali, glasonoše, klovnovi.
Ali, bilo je i onih kojima je od potrebe da se izraze išla krv na nos, koji su grozničavo pisali note po zidovima, polu-gluvi, polu-ludi, zarobljeni između tih sedam nota, sa jednom jedinom željom - da se oslobode.
Osetimo to oslobađanje kod Vivaldija..kod Betovena. Osetimo taj kavez kod Šopena..to ludilo kod Debisija..tu fontatnu cvrkuta kod ovog..Bore Dugića...
Uporedimo to sa likom koji drži električnu gitaru u visini kolena, sa natapiranom frizurom i koji cepa jedan rif pred rajom koja pruža ruke da ga pipne.
ŠTA to ON ima da kaže?
"She's so hot?"
Sa čim se taj našminkani pozer bori?
(Neko će reći kako su i Vivaldi i Mocart i ostali, takođe pisali po narudžbi.
Jesu. Tačno.
Ali..mozak čoveka njihovog doba, koji je živeo u tišini, bez struje, bez slušalica, bez muzike na dohvat ruke, u doba kada je muzika bila ekskluziva - i mozga čoveka 20-og veka, jesu dva mozga.
Jedan ton klavira, u nekoj tihoj kući 18-og veka, imao je maltene, lekovito dejstvo.
http://www.youtube.com/watch?v=u-sQcW5TbFs
Danas, je to neshvatljivo. Ali je obaveza muzičara da svojim tonovima "leči" ostala. Još on danas ima više instrumenata i svega ostalog na raspolaganju)
Ili ajde da ne budemo skroz staromodni, uzmimo tzv Hip Hopere.
Gde su tu tonovi? gde je tu muzika?
KOJI oni to tekst nude? i KOME?
KOGA će to da pokrene? i da pokrene ka čemu..?
na KOJI način?
ovaj?
http://www.youtube.com/watch?v=4jNyr6BJZuI
Odgovor je: Nikoga, u Nigde i u Ništa.
Probali rokeri..probali pankeri..probo Jan Palah sa kantom benzina..i ništa.
NEMA te društvene svesti koju će muzika da preobrati.
društvo je lenja,ali alava i zavidna svinja.
Pojedinca pokreće želja za MOĆ, za slavu.
(Bitlsi su prestali sa koncertima kada su videli da se upravo ta svinja samo divi moći i slavi, a da muziku i ne sluša. Divljenje i idolopoklonstvo je išlo dotle da su moglid a snime i prdež, a svinja bi to tumačila i davala mu značenje, skriveno, politčko, ovakvo onakvo..)
svinja koja se divi, oponaša i grokće (njak njak njak..), čak kupuje instrumente sa potpisima moćnih i slavnih!
Masturbira na gitare, masturbira na sliku sebe kako drlja jedan rif dok raja masturbira na njega..i čezne da ga samo pipne.
sve u svemu..iebenti stratocastera..izabraću jednog i ja..samo da stigne nova isporuka..
