da su jazz-eri dostigli neki (meni lichno) krajnji cilj u muzici, a to je da ne razmishljam kako, na koji nachin,
gde/sad/shta, vec se opuste, zazhmure i osecanje ih nosi...
Tad chovek iskazhe onaj umetnichki deo u sebi..
To se odnosi na sve u zhivotu, zar ne?
Djokovic dok igra, ne mozhe mnogo da razmishlja gde sad ruka i reket idu i sl. ON UDARI lopticu gde je zamislio.. par mili sekundi..
Tajson nije imao vremena da razmishlja dal kroshe il direkt..
Svi su oni krenuli od osnove, upoznali pravila, a ono posle su morali sami da stvaraju, chovek jednostavno mora u sebi da ima to "neshto", nazovite ga talenat ili instikt, kako god...
Chinjenica da se to u choveku gradi, da se sve to dobija vezhbom, svakodnevim zhivotom u toj oblasti...
