Vrlo korisna stvar... za neke više, za neke manje, ali kompresija je svuda oko nas muzičara (ili "muzičara", to ovde nije poenta). Svaki ovedrajv/ distorzija u pedali dodaje svoju kompresiju, pogledaj:
To je spektrogram iz SoundForgea, prikazuje dinamiku signala. Vidiš ovaj levlji spektrogram, što šeta gore-dole po dinamičkoj skali? To je "gola" gitara u kompjuter - što jače zvizneš žice, to jači peak. A sada pogledaj ovaj desni spektrogram, kojem je duša iskompresovana - dinamički je "mrtav" kao šišanje mašinicom na dvojku, zar ne? To su iste note, ali sa uključenim BluesDriverom... A to je snimljeno BluesDriverom, pedalom sa najmanje gaina u istoriji pedala! Zamoli jednom KnightOfDooma da ti snimi isti ovakav primer, ali sa svojim MT-2, pa ćeš videti čuda i pokore.
Dalje, kompresiju dodaje samo pojačalo, ako je lampaško ili ako je uopšte "odvaljeno" - takva se kompresija zove "sag". Ti zvizneš žice, transformator ne može tako brzo da reaguje i obezbedi dovoljno napona (ili rectifier tube, cevka koja "ispravlja" napon, ne odreaguje tako brzo) i opet imaš kompresiju.
Na kraju, kompresiju dodaje mixmeister ili producent, pošto uho ne voli preveliku dinamiku i "bežanje" zvuka na sve strane po miksu. Kada još kraju mastering inženjer odradi svoje "napucavanje" snimka, dobiješ ovakvu dinamiku konačne pesme:
A to je Bob Dylan, "Thunder on the Mountain" sa "Modern Times"! A otovri Forgeom neku Sepulturu ili neki Slayer, pa ćeš tek da se krstiš i čudiš.
U tom smislu, kompresiju moraš negde da imaš i najčešće je imaš u više doziranja (više puta po malo). Čemu pedala koja dodaje kompresiju? Sustain i kada tiho sviraš, recimo. Ili wah bolje radi kada mu sledi kompresor, na primer. Ili je neobilazno kada sviraš country, a potrebno kada hoćeš da distorzija još bolje radi. I tako dalje.