Kristijan wrote:Dushan S wrote:Drugo, fascinantno je da kao da se jedna ista stvar iznova gubi u etru, pa hajde da je ponovim. Cena nečega zavisi od količine utrošenog rada, unikatnosti dobijenog predmeta, njegovih estetskih kvaliteta i u slučaju intrumenta, zvučnih kvaliteta. Po tvojoj logici, onda pošto sve gitare imaju žice, magnete, pragove, čivije, sve je to isto, jel, pa treba i da košta isto? I sve veš mašine imaju onaj točkić za programe i bubanj i sve isto, i TV-i svi imaju ekran itd itd. Sve isto treba da košta.
Има горе и јачих примера, али ово је сада при руци.
Да ли сада капшираш колико не слушаш саговорнике? Подмећеш људима нешто што нису рекли, а онда им објашњаваш колико су затуцани Балканци поводом истих тих речи које нису изговорили. Дај човече, схвати да постоје разговори у којима неће ни једна страна да буде апсолутно у праву! Па није ово такмичење.
Ako želiš, mogu da ti pojasnim: Čovek je rekao, da citiram:
"to je veoma jednostavno.. serijski instrument + par "unikatnih" detalja koji nemaju nikakav uticaj na funkcionalnost ili zvuk instrumenta (mislim na relik, gvozdene glave ovnova i ***** materine zbog kojih ti kazes da se komadi razlikuju).
siguran sam da su to odlicne gitare ali je svakako serijska proizvodnja u manjim kolicinama. kad skines sve te gluposti sa njih, i opet, podrazumeva se da su te gitare perfektno odradjene sto se tice setapa i izrade, to je samo malo unapredjen telekaster ili lp."
Koliko ja razumem (ti ako ovde vidiš nešto drugo, reci) suština ove tvrdnje je da ručno pravljen instrument nije ništa suštinski bolji od serijskog, jeftinijeg, i da je ono što određuje gitaru po Funkomatovom mišljenju ta "suština", osnovni koncept ili konstrukcija, kako hoćeš, koju ima i serijski instrument.
Ako se ne varam, to implicira da (jer je to kontekst o kome sve vreme pričamo), taj "skup" instrument koji pravi Leo ili neki drugi majstor nije nešto što bi trebalo da košta toliko. Da sav taj dodatni rad nema veze. Pošto doživljavam da takva logika nije tačna, tj da instrument nije određen samo time što ima vrat kobilicu čivije i žice, ili u širem smislu, da se vrednost nečega ne može gledati samo kroz svođenje na osnovnu funkcionalnost ja sam ponovio da ako na nečemu radiš trostruko više to mora da se odrazi u ceni. tj "Cena nečega zavisi od količine utrošenog rada, unikatnosti dobijenog predmeta, njegovih estetskih kvaliteta i u slučaju intrumenta, zvučnih kvaliteta.". Ako on misli da sam ga pogrešno razumeo, neka kaže, ne isključujem mogućnost. Ali znaš, postoji mogućnost i da ti mene pogrešno razumeš ili da zato što iz nekog svog razloga ne voliš način mog pisanog izlaganja želiš da vidiš nešto čega nema, na primer, neko nepoštovanje sagovornika.
Dushan S wrote:Kristijan wrote:Драже ми је када чујем да паре оду неком малом градитељу него Фендеру, и за нереалне цене су ипак криве велике корпорације, јер њихови инструменти са фабричке траке апсолутно коштају превише спрам онога што нуде кориснику, па онда и ручно рађени инструменти треба да буду адекватно скупљи од ових индустријских, али електрична гитара од пуног дрвета није виолончело!
nije ti uporedivo jer si skalu po kojoj meriš razliku sastavio proizvoljno. Fender može da štancuje jako mnogo gitara za jako malo vremena i onda to naplaćuje po soma ipo komad. Za ručno rađenu gitaru je potrebno višestruko više truda i vremena, i ona zapravo košta premalo - kad je uporediš sa fenderom, nije normalno ne što je ona 5000e već što je samo tri puta skuplja od glupog fendera. Ne Leova, bilo koja. Ali je ona samo toliko jer ne možeš ljudima tražiti 10000 ili više. Tj. rekao bih da mašinski proizvedene gitare velikih kompanija koje, šatro imaju "human touch" pa su custom shop, jesu de fakto precenjene, ali ručno pravljene gitare nisu. Dok neko napravi izrezbaren plate za spajanje vrata s telom i ručno ga "relic"-uje, za to vreme Fenderu sa pokretne trake siđe par stotina gitara - ili više. Koje koštaju koliko koštaju jer je to Fender i jer neko mora da pokrije troškove marketinga i funkcionisanja velike korporacije i konačno, njihove akcionare.
Овде су препричао мало опширније оно што сам ја рекао (и ту си поломио интернет, ко год успе моју реченицу да саопшти опширније од мене тај је победио у свему!), али са покровитељском нотом, па си стекао утисак да си ми открио нешто ново. Толико о томе колико се удубљујеш у разговор.
Iskreno, ti ili me nisi razumeo, ako misliš da smo rekli isto, ili sam ja nejasno napisao. Da ponovim, rekao si da neki Fenderov instrument jeste preskup, da je normalno da je ručno pravljena gitara još skuplja, ali si zatim završio sa rečenicom kojom, (varam li se?) tvrdiš da su sve skupe gitare generalno precenjene: "електрична гитара од пуног дрвета није виолончело!". To jest tvoj stav je da handmade gitara treba da bude skuplja od fendera, ali su obe zajedno preskupe. Sa time se ne slažem, pa sam prilično siguran da nisam rekao isto što i ti. Meni je zvučalo da praviš paralelu koja je tako podešena da uopšte ne uzima u obzir stvarno utrošen rad, a čak u sebi možda ima i kulturološki element (Violončelo je asocijativno više vezano za kulturu, univerzalnu vrednost) Ako praviš paralelu sa izradom violončela, to znači da ne uzimaš stvarno vreme potrošeno za neku gitaru i stvarno vreme potrošeno za violončelo koje ima istu cenu, cenu korišćenih delova i troškove i onda kažeš "Nepošteno je da ta gitara koja je napravljena sa troškovima od x dolara za y vreme košta tri puta više od violončela koje košta jednako u vremenu i novcu". Ti to tvrdiš proizvoljno. A čak ako i violončelo jeste skuplje za izradu, tj da majstor manje zarađuje po komadu, postoji element potražnje za određenom robom, što je sad već druga priča.
Suština je u sledećem: Svi mi imamo subjektivan pogled na stvari. Koliko god neko od nas možda želeo da misli da je objektivan, umeren u iskazivanju stava, da uvažava sagovornika, u principu neizbežno svi vidimo stvari samo kroz filter svog duha i neminovno smo psihološke autokrate i egoisti, samo neko to ne izražava direktno pa je mali bog u potaji iza uglađene komunikacije. Koliko god izgleda apsolutno uveren u nekoj raspravi, ja definitivno menjam svoje stavove i intimno nisam toliki drkadžija, ali volim da se raspravljam i volim da neko drugi upotrebi konkretne argumente zašto ja nisam u pravu. Ne mora to sve biti tako diplomatski sve dok ljudi ne vređaju jedni druge.
Onog trenutka kada si rešio da mi kažeš šta misliš o svemu što sam rekao, o mom ponašanju i obraćanju, uradio si isto ono što meni zameraš - pridodelio si sebi tu jedinu pravu, tačnu, objektivnu perspektivu, i proglasio me za "pogrešnog", a zatim krenuo da mi objašnjavaš kako ja ne slušam sagovornika - dok možda ti ne slušaš mene, tj, upravo ti možda ne razumeš šta sam ja napisao pa ti zato izgleda da nekog ne slušam. Da li si zaista siguran da objektivno znaš šta je npr Funkomat hteo da kaže, šta sam ja hteo da kažem, i da li si siguran da je razlog za eventualno nerazumevanje (ako ga ima) to što ne slušam sagovornika? Ako ti imaš utisak da moj odgovor nije adekvatan to znači da je problem u meni a ne u tome što ti ne vidiš vezu komenara sa komentarisanim? Čak i ako komentar nije adekvatan ili tačan, kakvim vidovitim metodom znaš da je razlog za to što sagovornik nije slušan? Možda smo toliko različiti da ne umemo razumeti jedan drugoga. Pokroviteljska nota? Da li patronizirajuće objašnjavati nekome šta on misli, da ne razume sagovornika i šta je problem sa njegovim ponašanjem, reci mi sam?
Na kraju krajeva, pišem ti ovo jer te poštujem, i btw. ne bih rekao da sam tebi (ili bilo kome drugome) napisao nešto uvredljivo u bilo kom trenutku. To što ti vidiš nešto u mom obraćanju i "forumskom" karakteru, to ne znači da je ono objektivno prisutno. U svakom slučaju, forumsko naklapanje kao i svako drugo naklapanje, nije pitanje života i smrti. Budi mi pozdravljen!