Post
by Kristijan » 20 Apr 2009, 07:48
Ja sam kao klinac od manjih restlova klirita stalno sebi pravio neke priveske i koješta. Posle obrade turpijama, prelazio sam na šmirglanje. Prvo grublje, onda one baš fiiiiine šmirgle. To jeste matiralo površinu, ali što sam više radio sa finom šmirglom, nekako sam dobijao na prozirnosti. Kasnije, kako je privezak stalno po džepovima, od trenja o tkaninu je dolazio u potpuno prozirno stanje. Ako nećeš da čekaš 100 godina, uzmeš polir-šlajfericu, kakvu koriste lakireri, i udri...
Lepljenje je izvodljivo, jedino što ako se to lepljenje ne obavlja u nekakvoj komori i sa presom, velika je verovatnoća da ćeš kasnije između 2 komada prozirnog klirita da imaš sitne mehureiće vazduha, ili još gore, neku prašinu koju nisi primetio pre lepljenja.
Ako se ide na mehaničku obradu, a ne na livenje, važno je da znaš da klirit te debljine nema elastičnost, i da se u nekim situacijama ponaša kao staklo. Naravno, mnogo ga je teže oštetiti nego staklo, ali pri obradi ivica tek ume da ti neko parče prsne i otpadne, a na mestu loma vidiš površinu koja neodoljivo podseća na sličnu takvu površinu kod stakla... dakle imaju srodnosti. Bilo kakav fini rad, sitni detalji, bušenja... sve to mora da se radi spooooorooooo i pažljivo bezmalo kao sa staklom, inače se javljaju pukotine. S druge strane, ako se ne napravi nikakva pukotina, vrlo je trajna stvar.
Inače je čudo šta sve sa sasvim amaterskom opremom može da se napravi od klirita. Moraću da uslikam neke stvari koje je moj pokojni otac pravio od klirita, a posebno one koje je pravio u običnoj rerni šporeta. Recimo uzme veliki pleh za pečenje, stavi tablu klirita koja ima dimenzije spoljašnjeg ruba pleha, na sredinu table klirita stavi tepsiju, i u nju tegove, i kad sve to smekša u rerni, ona tepsija sa tegovima pošne da potiskuje na dole sredinu table i dobije se poslužavnik. To je za plitke posude od tanjeg klirita radilo kao sat, sa debljim kliritom i dubljim posudama je davalo nepredvidljive rezultate, ali je izgledalo zabavno. Najluđe mi je bilo kad je pravio mami šnalu za kosu. Znate one šnale za punđu, što se sastoje od duguljastog komada kože koji na oba kraja ima rupu, i drvene igle koja se provuče kroz jednu rupu, zatim kroz punđu, i onda kroz drugu rupu? E napravio on jednu potkovicu od klirita, i turpijom obradio klirit debljine 10 mm tako da dobije iglu. A potkovica je bila ludilo, isekao "traku" širine 30 mm od klirita koji mislim da nije bio deblji od 4 mm i prvo uradio prosto ugibanje u rerdni, krajevi na oslonce, sredina opterećena. Zatim uzeo metalnu cev kao kalup, pa krajeve ove savijene trake klirita uhvatio stegom. I onda malo greje u rerni, pa malo dotegne stegu, i tako naizmenično. Najveći broj ljudi nikad nije poverovao da je to neko uradio u kućnim uslovima, da nisam bio prisutan - može biti da bih i ja bio sumnjičav! Sve u svemu, klirit je mnogo zanimljiv materijal, i čak mislim da se dobijaju daleko zanimljiviji rezultati ako ne juriš izgled nečega što je izašlo iz mašine. Recimo ja bih se baš igrao sa kombinovanjem ispoliranih i matiranih površina, nekako mi to izgleda zabavnije od skroz providnog komada.
Da li možeš da saznaš gde mogu "civili" da nabave tako debeo klirit i pod kojim uslovima? Takođe me interesuje da li je i dalje moguće naći one recimo prozirno plave, prozirno braon... Toga je ranije bilo u maloprodaji, ali nisam video odavno.