Znaci, da li ste za kompromise i do koje mere?
Da li je kompromis da svako ima po jednu pesmu koju voli, a da ostale svira preko qrca ili je kompromis gde svi sviramo ono sto nam je ok (znaci ne obozavamo to sto sviramo, ali ni ne mrzimo i ne povraca nam se od toga, najjednostavnije receno zanimljivo nam je)?
Recimo, lik koji je dosao u nas bend, bend koji je imao ideju i cilj kako i sta raditi, prosle zime je posle, lupam, 2 meseca sviranja sa nama (jos se nije ni usvirao kako treba), pocinjao da nas pojedinacno obradjuje kako se neke pesme koje radimo njemu ne rade, kako ih svira preko qrca itd itd... Hteo je da krenemo sa tim da svako kaze po jednu pesmu, pa da to radimo, onda smo pokusali da mu objasnimo da smo tako vec pokusavali da radimo, i da je uvek bilo nekih prepreka. Uvek je dolazilo do toga da neko kaze "Ja necu da radim tu pesmu iz ovog ili onog razloga", i da je ovo sto se sada radi kompromis koji se svima dopada. Na to je on pricao kako smo razmazeni i slicno, ali je ostalo na tome, stvar se smirila kad smo pristali da radimo jednu pesmu za koju je on "veoma vezan", pesmu koja se nije uklapalo po zanru nikako, plus sto je bila skoro pa

Ja ne smatram kompromisom kada ti sviras nesto preko qrca ne bi li se neko drugi osecao bolje dok to svira. To je zrtva. Kompromis je kada su svi zadovoljni.
I kad sam pocinjao da sviram, najvise sam svirao hard rock, i danas to najvise volim da sviram. Ranije sam mnogo slusao domaci punk, pa sam i pristao da sviram u takvom bendu. Volim punk, pa sto da ne, nije hard al' jbg. Nije moj first choice ali je sasvim dovoljno. Sviram sa jos dva ortaka, i mi cinimo osovinu, srce, oslonac, kako god, ostali se menjaju...
Toliko od mene, malo smaram, al jbg... Sta mislite?
