Post
by Kristijan » 03 Sep 2009, 11:15
Mislim da je samo razlika u načinu upotrebe. Ako gledamo objektivne razlike, ne - definitivno nije Rolex 50 puta bolji od Fossila. U krajnjoj liniji, Rolex nije najbolji predstavnik, nije Ferrari među satovima.
I da imam dovoljno novca za Ferrari, ja ga ne bih vozio. Za mene postoji samo ta objektivna razlika u odnosu cene i kvaliteta. Ono, ne ložim se na brzu vožnju, ne parkiram se ispred kazina u Monaku, ne pokušavam da fasciniram najaktuelniju top manekenku... I sve to što Ferrari nudi za mene je čist balast. Ali sistem u kome mi živimo, odnosno kome težimo, počiva na tome da mora da postoji i ta klasa koja će da troši ogromne pare na nešto što im nije od suštinskog značaja. Bez tih ljudi koji pucaju mala bogatstva na nešto što im ne treba ne bi postojao ovakav ekonomski sistem. I ja to opravdavam samo zbog toga. Veliko je pitanje da li bi Toyota koju ja mogu da priuštim bila toliko dobra da Toyota ne ubire neke mnogo masnije pare na Lexusu. I to je surova istina. Dakle za mene nema poređenja, za moj način života, za moj lični sistem vrednosti, Ferrari ne ulazi u kadar, Toyota ga "čisti" u jednom potezu. Za nekoga kome je auto statusni simbol, Toyota ne dolazi u obzir, ča je pitanje i da li je Ferrari dovoljno "besan". I tu nema poređenja, između te 2 klase je provalija koju ne možeš premostiti. Ali da se ne zavaravamo, kad maknemo iz kadra mene i nekog dendija, Ferrari nije 5 puta bolji auto.
Nikad ne bih rekao da je Gibson loša gitara, i nisam nikad uzeo u ruke Gibsona za koji bih se usudio da kažem da je loš instrument. Na kraju krajeva, moja omiljena gitara je ES335, i sviram klona ovog modela. Ne verujem da ću ikad da odvojim pare za Gibsona, jer ne zarađujem od muzike, za mene je to hobi kome posvećujem mnogo, mnogo vremena, ali ne vidim nikakvo ekonomsko opravdanje da dam zaista zamašnu sumu za nešto što ne donosi novac. Ne slikam se za naslovnu Guitar Playera, nisam medijski eksponiran, i baš me briga šta piše na mojoj gitari. Verovatno bih bio prisiljen da mislim o tome da sam nekakav faktor među muzičarima, ali eto nisam, i za mene Gibson košta previše. Za 5 puta manje novca ima instrumenata koji će mene savršena da služe, i neću se osetiti hendikepirano. Za duplo manje novca postoje instrumenti koji apsolutno nipočemu nisu iza Gibsona, i da - za mene je Gibson nedvosmisleno preskupa gitara. Da ne budem nepravedan, te duplo jeftinije gitare su urađene po uzoru na Gibson. Sve ono što mene interesuje na gitari odavno su uradili Fender i Gibson, i koliko god da sam srećan što za vrlo pristupačne pare mogu da se nađu klonovi koji po kvalitetu ne kaskaju za originalom, svakako odajem priznanje pionirima. Ali to nije dovoljno da ja sam mojom upotrebom instrumenta dajem tolike pare. Ipak, kao i kod Ferrarija, ne sme da se zaboravi taj momenat statusnog simbola. Ekonomski momenat, cirkulisanje sredstava, trošenje para i kad te potrošene pare ne spasavaju nečiji život... Kad iz kadra maknemo mene i bilo koju sega mega zvezdu koja svira ES335 - nemojmo biti snobovi, nije Gibson nedostižan po kvalitetu, i apsolutno nesumnjivo postoje osetno jeftiniji instrumenti istih performansi. Ne mora da bude instrument ni 2 puta jeftiniji, za mene su to iznosi koji me debelo dovode u situaciju da razmislim o pravoj vrednosti. Ali mora da postoji i taj Gibson, i neki proizvođač koji delje klonove, mora sistem da šljaka.
Mitovi su mitovi, život običnih ljudi je život običnih ljudi, a dolar je dolar na bilo kojoj tački na planeti, samo neko ne mora da drhti nad svakim dolarom, a neko mora. To što postoji mit, mene ne obavezuje da u mit verujem.