pardon pardon, naravno da ćete tolerisati, ta valjda se neka umetnos' nekad očešala o vašu hipofizu..valjda ste naučili nešto od Šopena..Sezana..Travolte..mene..Cortex wrote:Za nekoga ko se presrao o toleranciji, istu nisi preterano zastupao u svojim minulim izjavama ovde na forumu.
Ali tolerisacemo to. Jer si ok stvari napisao. Nishta novo though...jer se nishta na temu novo ni ne mozhe reci. Tako da bambiji, idu Krisu, kao i obichno![]()
![]()
![]()
a bambi da ide Krisu, mislim da je nepravda.
Krisu, ako je pravde, ide kita, jerbo je prso na solid-top tolerantnosti ko meduza na peščanom žalu.
No vratimo se temi..
Pogrešna je pretpostavka da je Umetnost (čitaj Lepota) pristupačna svakome.
Hjum je recimo govorio o tome zašto lepota mnogih umetničkih dela dugo, možda i zauvek, ostaje nepristupačna ogromnoj većini ljudi.
On je čak govorio o "prikladnoj nastrojenosti", kao preduslovu pojednica da uopšte bude sposoban da percipira Lepotu, tj tzv umetničko delo.
Znam da se mnogima zatvori mozak, već na samo pominjanje "autoriteta" i, bez želje da davim ovuda bravurama svoje nadasve nadprosečne naobrazbe, (već iz čiste želje da porazgovaram sa vama, koji pitate odista prava pitanja) objasniću (vrlo kratko) zašto Hjum.
Zašto dakle Hjum?
Zato što Hjum, zajedno sa Kantom, predstavlja i danas prirodno polazište za svaku ozbiljniju filosofsku raspru o Lepoti, a naročito o Muzici.
Šta dakle praktično znači "prikladna nastrojenost"?
To su određeni stepen kulture i senzibiliteta s jedne, i potpuna posvećenost umetničkom delu, sa druge strane.
Ona dalje obuhvata "istančanost ukusa" (to je držim, prilično jasna kategorija duha, o kojoj ne bih mnogo lelemudao), kao i : iskustvom, sposobnošću za pravljenjem poređenja, zdravom pameću (wach out!) i slobodom od predrasuda.
U tom smislu, Hjum kaže kako ni najprostije balade nisu lišene zvučnog sklada i prirodnosti (i u ovome ćemo videti njegov uvek moderan stav koji se danas prepoznaje u frazi "pa šta ako je Crvena jabuka, važno da se meni sviđa!") i samo će onaj ko je već NAVIKNUT na lepote višeg reda reći da su njihovi stihovi neprijatni, priča nezanimljiva isl. " I u najgoroj mazariji dakle, naći će se neki sklad boja ili verodostojnost podražavanja koji će kod nekog seljaka ili Indijanca, naići na divljenje.."
no pustimo mi Hjuma,
šta ćemo sa tom masom mladih, obaveštenih ljudi, za koje više ne možemo ni da kažemo da "slušaju muziku", već da je jednostavno - žive?
Da li je moguće da se pored miliona pesama koje su čuli, Umetnost nije ni očešala o njih?
Da li je moguće da pored svega, nisu sposobni da prepoznaju Vrednost duha?
Da li je moguće da je Kreativnost devalvirana, jalova?
Moguće je.
Takođe, nemojmo se zavaravati da su neka prošla vremena imala bolju situaciju.
I tada je bilo i nervoznih likova i ratova i netolerancije i "neprikladne nastrojenosti" ako ćemo po čika Hjumu.
To samo potvrđuje činjenicu da Umetnost nije, niti može biti nekakava duhovna H1 N1 injekcija za mase, koja će svakom muškarcu da navuče blagi pogled i bele dokolenice, a ženi da na glavu vrati osmeh i punđu. Umetnost je kvalitet koji se traži i koga prepoznaje samo vešto oko. (kao moj prijatelj Boško, što na Kaleniću, u onoj hrpi otpada, pronađe vredno antikvarno delo, kojeg mu čovek proda za 200 dindži, a ovaj ga preproda za 2 soma evra)
Sve u svemu, ako se pitate: da li u Umetnosti ima nešto (neka ideja, neka energija, neka informacija, neko čudo..) koje ja (ti, on, oni) ne mogu da prepoznam, i zbog koga to i to delo i vredi tolike novce? Odgovor je - da.
A na pitanje - Kako da i ja naučim da osetim, prepoznam (uživam) u npr ozbiljnoj muzici (koja mi je npr. sada žešće smaranje), slici, skulpturi, baletu, poeziji..odgovor je - tako što ćeš posvetiti dosta svog VREMENA tome i što ćeš UČITI o tome, natenane, sistematično i sa verom u to da svi ti Šopeni i Betoveni nisu bez veze izgarali za to što su radili i da neki tamo Mocarti, Bahovi i Hendlovi, nisu tek tako napunili notama hiljade strana. Svojom rukom. Zdravi, bolesni, sa parama, bez para, jednostavno - uvek.
Umetnost je reč, koja se kao i reč Ljubav vremenom izlizala i prestala da se izgovara sa pošđtovanjem. Zato danas imamo paradoks, da su ljudima puna usta "muzike" ili umetnosti (ili ljubavi) a da je zapravo nikad nisu istinski osetili i proživeli. Izvucite bilo kog klinca sa koncerta nekih metalaca, skenirajte njegovo emotivno biće i videćete da su jedine "emocije" koje je njemu ta "muzika" proizvela: želja za poistovećivanjem (čitaj: da kupi istu gitaru kao njegov idol), osećaj pripadanja krdu ("al smo se izmlatili") i eventualno vrtoglavica.
Lennon je rekao "All you need is Love".
Pri tom nije mislio samo na to da ljudi treba više da se jebu a manje da ratuju, kao što se često i šturo interpretira, već je ta moćna fraza pre svega odgovor na pitanja:
"Šta mi treba da bih bio srećan (u svom poslu")? - Sve što ti treba je da (taj posao) voliš.
"Šta mi treba da bih (naučio da sviram)"? - Sve što ti treba je da voliš (zvuke koje taj instrument stvara).
"Šta mi treba da bih shvatio šta je Umetnost"? - Sve što ti treba je da voliš (i shvatiš) ljude.
"Šta mi treba da bih zavoleo ljude"? - Umetnost.
