Ok mogao bih ja da prokomentarishem malo, jer sam vlasnik Gibson SG Standard-a jelte.

Pogotovo jer sam se u jednom momentu bash izmedju ove dve gitare dvoumio, zheleo sam LP Studio, ali sam skontao da to nije uopshte pricha za mene, a SG me je oduvao.
LP Studio je odlichna gitara, ali mnogo manje versatilna od SG-a. Po mojoj proceni, naravno. Te dve gitare imaju iste magnete, 490R i 498T. BAr koliko ja znam.
MEdjutim bash usled te chinjenice postaje jasno ono shto gosn LEslie objashnjavashe na glazbenom forumu, magneti su kao mikrofon za pevacha(analogno-drvo kod gitare), oni mogu da oblikuju osnovne karakteristike gitare na odredjeni nachin, da akcentuju ono shto se nama posebno kod te gitare svidja, ali ako je drvo sranje, nikakva kombinacija magneta tu nece pomoci (iskustvo moje opet, stavio sam super kombinaciju, bash za mahagony/rosewood na dobar Ibanez, Dimarzio PAF Pro, DImarzio Norton, chak se i oni preporuchuju u kombinaciji, i opet j egitara zvuchala mrtvo i bez karaktera, jer je drvo bilo sranje!)
Nisam probao mnogo LP Studio-a, samo jedan ali sam chuo dosta njih uzhivo, i u pitanju je gitara masivnog tona, ali mislim da je generalno lakshe ubosti sranje primerak Studio-a nego SG-a. To je neki moj osecaj. Lakshi nego standardni LP, lepog izgleda (LP standard se meni nikada nije dopadao, imam odbojnost prema tim gitarama), ali veoma shirokog, basovitog tona, koji se chesto zamutavi u neck-u. Pretpostavljma kada se ubode dobar primerak da je to grom od gitare.
S druge strane SG je ultimativna rock gitara, al je i mnogo vishe od toga, veoma je versatilan, mnogo vishe negho shto sam mislio, ne postoji stil koji sam probao za koji nisam vrlo lako podesio eto malo pojachalo ili knobove na pedalama i dobio sjajan zvuk. Pogotovo mi se svidja koliko je to responsivna gitara, kakav "bite" ima, prosto je to kompresovaniji zvuk u odnosu na LP, ali na dobar nachin, ujeda, meni se to mnogo svidja. Tanje telo i pretpostavljam drugachija skala(?) chine da neck magnet zvuchi vrlo otvoreno i lepo, alnico 2 je u pitanju ako se ne varam, on mi je i omiljeni, zvuk je predivan.
BIlo koja pozicija magneta zvuchi sjajno pod overdrivom, neverovatno kako se razlaganje akorada chuje chisto i artikulisano. Bridge magnet vrishti kao blesav, on i poseduje tu kompresiju drazhesnu(dweezil TM). NA manjem drajvu, ili jednostavno lampashkom clean-u, SG Standard reminiscincira(?!) na slavne vintage godine, choveche, chujem JOhn McLaughlin-a, chujem chak i funk sedamdesetih u srednjoj poziciji, ja najvishe i volim taj vintage zvuk, tako da sam presrecan onim shto imam. Ovo je i sjajna sjajna blues gitara. Vrlo svirljiva, najsvirljivija koju sam probao, profil vrata savrsheno odgovara mojoj ruci(nebojsak-"vrate je jebote kao da sam se rodio s njim u ruci", parafrazirah), a bendovati zhicu na SG-u je pravo uzhivanje.
Gitara je lagana, izgleda prokleto fantastichno, tako i radi, od kad sam je uzeo vishe ne pratim oglase, vishe ne trazhim svoj ton, jednostavno sviram, i smatram to najboljom kupovinom u zhivotu. Svakoga dana kada je uzmem u ruke, imam novootkrivenu zhelju da je sviram, ne postoji jedna najsitnija mana koju bih mogao da joj nadjem.
Voleo bih da imam josh samo Telecaster Thinline ili standardni telac neki, chisto radi povremene promene
SG je dizajn koji je prezhiveo test vremena, vintageness all the way friends, i twang all the way, LP Studio nema taj twang!
Masni neck magnet na stratu, middlerica/neck na telcu, bridge na SG-u, firebird, Gibson ES-335 jazzy clean...pa to su najbolji zvuci koji se iz elektrichne gitare mogu izvuci.
Svaki vlasnik Godin-a, Blade Levinson elektronike(zamisli molim te), Carvin inovacija, i slichnih zanimljivih gitara, na kraju se vrati nekom od oprobanih i dokazanih dizajna, kada ubode pravi pimerak.
Necu da budem previshe iskljuchiv povodom ovih zakljuchaka, ali eto, trenutni tok misli mi je takav.

Uzdravlje prijatelji!
