draganmi wrote:Хуманизам се не мења са модом јер је људска природа релативна константа за чију промену су потребни миленијуми... па ћете се уверити да се за 2.500 година у људској природи буквално ништа није променило.
Eto, tu se lome koplja. Da preciziramo - da li je čovek (za)dat ili nije?
Sa jedne je strane ideja tradicionalnog humanizma (suštinski novozavetna ideja koja nije tako stara, a koncentrisana je na liniji Erazmo Roterdamski - Žan-Žak Ruso) koja zastupa večne i nepromenjive vrednosti čoveka.
Sa druge je strane ideja "projekta čovek" koja ima ničeovsku stranu ("tanka žica razapeta između majmuna i Natčoveka"), degenerativni vid (od Homerovih opažanja o propadanju ljudi do užasa Aušvica), ideju o kraju istorije (Fukujama), progresorsku težnju (prirodne nauke koje menjaju čovekovo shvatanje svoje uloge) i još dosta toga.
No ideja "nove muzike" u svemu tome ne bira da propisuje put za čoveka u modernom društvu, nego da opiše njegovu situaciju. Čovek je, najkraće rečeno, okružen bukom i disharmonijom. Tu se "nova muzika" potvrđuje kao prava
umetnost, pošto bira za sebe zadatak umetnosti (držanje ogledala pred licem današnjice).
draganmi wrote:Није ми јасно ко то и како је компромитовао хармоничну музику.
Pa, kao i mnoge loše stvari, tu praksu je otpočeo Hitler. Zloupotreba starih nemačkih kompozitora i Riharda Vagnera. Loše kopije te prakse poznajemo iz linije "Jugoslavijo, borba te rodila" - "Sprem'te se, sprem'te, četnici" i sličnih rodoljubivih baljezgarija. Mislim da je objašnjenje dovoljno jasno? Ne bih da više pričamo o tome jer mi je od takvih stvari - kao, verujem, i vama - muka.
Suptilniji mehanizmi "okupljanja u stado" harmoničnom muzikom reklama, Grand Parade, supermarketa i modnih televizija su daleko strašniji, ali zaslužuju posebnu temu (i dobro su analizirani u delima posvećenim marketingu i modernoj kulturi).