DM su neverovatni. Ne mogu da se setim ni jednog drugog banda, rock, pop, metal, nema veze...kod kojih se toliko istovremeno vidi sazrevanje tokom godina bez većeg gubitka na kreativnosti (naprotiv).
Počeli su, po meni, manje više prosečno...Vince Clark ih je unazadio na prvom albumu sa svojim electro pop pesmicama, ali kasnije...Martin Gore je stvarno legendaran kompozitor. Počeli na prelazu iz '70te u '80te (mislim da je u tom periodu postojalo neko zračenje koje je pozitivno uticalo na celu planetu u muzičkom smislu) i sa svakom novom godinom i album su postajali sve bolji i bolji. Vrhunac im je bio u '90tim što je po meni prava retkost, nakon skoro dvadeset godina! Većina bandova kulminira ili odmah na početku ili max u prvih 5-6 godina.
Najbolji (možda bolje reći najzreliji) albumi su '87 Music For The Masses, '90 Violator, '93 Song Of Faith And Devotion i '97 Ultra. Posle toga se oseća blagi pad ali i dalje su prejaki u odnosu na konkurenciju. Poslednji 'Sounds of the Universe' me je prilično iznenadio, u negativnom smislu. Možda upravo zbog toga što im je singl 'Wrong' prosto fenomenalan. Kad sam ga prvi put čuo, bilo je '...ne mogu da verujem...ovo kao da su napisali kad im je bilo 25 godina, a ne preko 45!! Sjajan početak, ali ostatak albuma je, najblaže rečeno, bledunjav.
Što se svrstavanja tiče, ne bih ja njih bacio među ostale u pop korpu. Nisu to zaslužili. Pre bi ih malo izdvojio kao 'alternativni pop'....
Prema tome, najbolji moderni alter-pop-band!
Jel neko od vas poslušao Gahanov solo album 'Paper Monster' iz '03? Moćan je
