
A Dersu care


Ono shto najvishe najvishe volim kod njega...je to shto on kad improvizuje uvek odlazi korak dalje. Gotovo u potpuno ludilo. Sasvim je beskompromisan. U njegovoj svirci, improvizaciji, sam prvi put osetio shta znachi transcedentirati se kao muzichar, i od tad pocheo da shvatam jazz i fusion i ludachki zavoleo to.
Hail to Tony Mc.
Nikada necu shvatiti zashto je toliko potcenjen. On svira sa Vai-em, jer je gotivac i jer je Vai-eva ekipa odlichna. A po meni je bolji gitarista. Ok, Vai je car u svakom smislu i sasvim drugachiji svirach od Tony-a i ja ga obozhavam, i ovo je uzhasno lichna stvar. Ali meni je Tony bolji.
Pochujte njegov album Chromaticity. Taj mu je najprog, i genijalan je. I prethodni su odlichni. Meni se najvishe dopada to shto on nikada ne preteruje sa izhivljavanjima, vec je sve podredjeno kompoziciji i MELODIJI, uzhasno strashno je melodichan. A opet...sposoban je za najneverovatnije bolesnichke na granici sa totalnom disharmonijom solazhe zamislive. Zato ga toliko cenim.
Jedva chekam novi Planet X. Siguran sam da ce Tony odsvirati bolesnije solazhe neko ikad!