Sve je počelo naivno, kada sam provalio da se uz clean ton osećam kao golišav. Prvi efekti su kupljeni: wah i dist (kao i vecina, vodjeni Hendrixovim klišeom). Osećaj da mi gitara zvuči drugačije, bolje i da dobija na karakteru počela je da mi diže adrenalin.
Na prvo probanje delay-a i reverba...otvorio se novi svet, na moju ne sreću otvoren prema svim žanrovima muzike uvideo sam da su mogućnosti za proizvodnju neverovatnih zvukova ogromne.Pa tek onda dolaze sint, oscilacije,eksperimentalna sranja...
Kada sam ušao u fazu otkrivanja proizvođača, slušanja saveta sa raznih foruma u glavi se javio narkomanski crv "Želim ih sve".
Da li ti trebaju baš sve ? Ne, ali hoću bar da probam...vidi kako su strava finishi,kako je ova originalna, moram da kupim veći pedalbord a uz to i veće napajanje...možda i dva.Ali to sve košta a ja ne živim od muzike već mi je to samo hobi....nema veze ako će me to čititi srećnim i naći svoj unutrađnji mir... novci dođu i prođu.
Odvajanje od usta, prodavanje stvari koje mi ne trebaju...samo mi fali još apstinentska kriza i to je to,kao narkoman.
Srećom, vođen zdravim razumom ubedio sam sebe da mi trgovačke gluposti ne trebaju baš sve, da nisam baš tako dobar muzičar i da od tog ne živim i da dobro istražim ono što mi zapadne za oko i posle odluke da ću nešto kupiti bolje je da ostavim da mi "odleži par dana" - jer će me GAS možda i proći.
(Pozz svima,otvorio sam ovu temu malo da se zezamo na ovu ozbiljnu stvar koja čuči u skoro svima nama...pa kao na odvikavanju, ako neko ima JAAAKO veliki GAS za nečim ovde ga možemo odgovoriti od budalaštine ili ga podržati u ispravnom postupku.)
Aj sledeći nek istupi
